Sretan rođendan, šezdesetosmaši
Mojoj dragoj sestri. I još ponekome…
Evo nas i u 2008., godini kada gotovo svi ljudi rođeni 1968. (koji sami sebe vole nazivati ‘šezdesetosmašima‘) pune nemalih a opet iz perspektive starijih onih ‘najboljih’ 40 godina života. I to me ponukalo da se konačno obračunam s nekim tipičnim zabludama te čudnovate nakupine bjelančevina…
Dakle, krenimo redom:
1. Roditelji narkomani i činjenica da ste začeti usred seksualne revolucije ne čini Vas više vrijednima od ostalih generacija
Dok se mi djeca sedamdesetih i osamdesetih poprilično sramimo što su nam roditelji bili veći pijandure i konzumenti droga od nas samih, šezdesetosmaši se ponose time što su im roditelji u godinama oko njihovog začeća svaki za sebe mjesečno popušili nekoliko hektara marihuane, a roditeljske rekorde u konzumaciji težih, odnosno onih pravih, droga uspješno ruše. I ponosni su na to!
Ipak dragi moji šezdesetosmaši, vjerovali ili ne, sasvim je normalno ne hvaliti se vlastitim unucima kako ne bi došli na svijet da nije bilo LSD-a, čak i ako je to istina. Znate, budite pozitivno licemjerni, upravo kao što činimo i činit ćemo mi rođeni nekih drugih godina prošloga stoljeća.
2. Ne, ljudi nisu stupili na mjesec 1968.
Znam, teško je povjerovati… Ali to se desilo 1969. Dakle, iduće godine. 1968. se možda tek počeo uređivati hangar u kojem je to snimljeno. Prestanite se pozivati na svetost svojeg godišta zbog malo-velikog koraka za čovječanstvo jer to, budimo krajnje iskreni, nema ni najmanje veze s Vama. I uz to se, ne znam jesam li već napisao, nije desilo 1968.!
3. Ne zavidimo Vam što se u Vaše vrijeme “moglo poševiti svaku pi*ku u Zagrebu na konto talijanskih traperica” (citat iz stvarnog života)
Apsolutno nismo zadivljeni pričama kako je posjedovanje talijanskih traperica u doba Vašeg puberteta odvlačilo svaku ženu koju odaberete u krevet. Ili obližnji grm. U svakom slučaju ovo drugo je vjerojatnije, jer s obzirom da mnogo Vas još živi s roditeljima sigurno niste komade vodili kući.
Mislim, shvatili smo. U Vaše vrijeme većina cura Vaše generacije su bile radodajke. Ali to je tek posljedica fenomena iz prvog pasusa, i kao takvo nije nešto čime se trebate pretjerano hvaliti, a najmanje u maniri scenarija za jeftini porno film.
4. John F. Kennedy nije šezdesetosmaš. Ni njegov brat također.
Reći ću Vam nešto šoktantno ali najbolje je tako direktno u glavu: Kennedy je zapravo ubijen te godine! Dakle, on nije primjer ideala Vaše generacije. On je simbol generacije vaših roditelja! Da, upravo onih nadrogiranih budala zahvaljujući kojima je postojala realna opasnost da komunicirate lajanjem. A tu čak ne pričamo o the Kennedyju, Johnny-boyu. Taj, za svakoga poštenog Balkanca jedini pravi Kennedy ubijen je čak i prije - 1963. Pričamo o njegovom na ovim prostorima manje poznatom bratu (vidi sliku uz tekst).
5. Šezdesetosmaši nisu prosvjednici koji su promijenili svijet
Da, 1968. je značajna po mnogim studentskim prosvjedima. Ali ni to nema puno veze s Vama, dok su studenti prosvjedovali Vi ste ili čekali svoj red za rađanje ili ste tek naučili uspješno gnojiti pelene. Oni rijetki među Vama koji su uspješno odstudirali svoje su to učinili tek više od 20 godina kasnije. A prosvjedovali ste samo kada su cijene studentske prehrane trebale narasti, što je i dan-danas jedini povod za građanski neposluh studenata.
Onda ste se zaposlili. Hm, ili ne? Brza provjera činjenica: većina Vas je danas na burzi jer Vas je tranzicija sa socijalizma na balkansku inačicu divljeg kapitalizma zatekla nespremne. Nekako imam osjećaj da te promjene i nisu baš Vaša zasluga…
6. Brak je izumrla institucija?
Imam subjektivan osjećaj kako baš šezdesetosmaši osjećaju potrebu biti posebno glasni kada treba kritizirati neke običaje poput, recimo, braka. Ako je brak uistinu izumrla institucija, zašto ste pobogu u prosjeku do sada svi 3 i pol puta stupali u isti?
7. 1965. nije 1968!
Ako je nešto iritantnije od šezdesetosmaša ponosnih na godinu svojeg rođenja, to su ljudi rođeni nekih drugih godina koji se predstavljaju kao šezdesetosmaši. Dakle, da rasčistimo: 1965., 1969., ili čak 1971. - to nisu iste godine kao i 1968. Godine se ne proizvode na tvorničkoj traci, jedna je 1968., kakva god bila.
8. Gdje sam ja bio devedes’prve da se ovako bahato postavljam svetoj generaciji?
U osnovnoj školi, hvala na pitanju. A moja generacija za razliku od Vaše nije pušila priiče o herojstvu Boška Buhe. A kad smo već kod pušenja, vratite se na prvu točku.
Nema komentara članka