Burzovni optimizam u prvom tjednu nakon prihvaćanja Bailout paketa. Zapamtite djeco, dno na burzi je 0, ništa prije toga. :)

Update u revijalnom tonu:

Osobni dojmovi

Prva stvar koju sam uopće primjetio je da je Chrome istinski munjevito brz. Ne brz u odnosu na Firefox, koji uzima svoje vrijeme dok se digne ali onda radi pristojno brzo; ne brz u odnosu na Internet Explorer u verzijama 7 i 8 kod kojih na iole “starijem” stroju poput mojeg laptopa gledate elemente sučelja kako se iscrtavaju… Chrome je munjevito brza aplikacija općenito gledano. Učitava se znatno brže od po tom pitanju poslovično brze Opere, u radu je znatno brži od bilo kojeg drugog ili trećeg browsera… Pustio sam suzu od sreće već nakon prvih 10 minuta surfanja iz Chroma, i sretno se prisjetio osjećaja kada sam prvi puta vidio Firefox u nekoj od 0.7 inačica…

Ne tako kratka digresija - Moderni web bez AdBlocka

Bio je svojevrsni kulturološki šok kada sam u svrhu isprobavanja novog browsera prvi put nakon godina i godina bezbrižnog surfanja naletio na kupus od današnjeg weba. Potpuno lišen zaštite AdBlock ekstenzije za Firefox, bio sam izložen sakojakim napadima s lijeva i s desna; posebno me traumatizirao Index koji će vjerojatno uskoro dobiti preporuku HZZO-a kao portal rizičan za epileptičare, a sve to zbog apsolutno prenapadnih animiranih flash bannera. Ne znam tko je Marko Tolja, ali njegovo prisustvo na jednom od tih bannera me uvjerilo da na Index više ne dolazim dok ne osiguram filtriranje oglasa.

Inače nisam surfer koji blokira sve i svašta. Nikada nisam koristio predefinirane liste za tamanjenje oglasa, već sam svoju adblock listu malo po malo sam stvarao, uglavnom ostavljajući na životu one manje napadne reklame (poput, ali nipošto isključivo, Google AdSense oglasa). Ponekad i kliknem na pokoji oglas, dakle nisam fobičar po tom pitanju. Naposlijetku, stvaraoci sadržaja koji konzumiramo moraju od nečega živjeti, ili češće - zaraditi džeparac.

Uglavnom, odluka je pala - koliko god mi Chrome bio na prvi pogled simpatičan, u ovoj fazi svojeg razvoja ne pruža mogućnost jednostavnog filtriranja sadržaja, nema teoretske šanse da bilo što posjetim njime dok ne uspijem filtrirati većinu reklama. Što je previše, previše je. Upalio sam dobar stari Firefox i krenuo u pretraživanje mreže svih mreža za riješenjem svojih problema, popularno znano kao - Googlanje. :)

Idući dani

Nakon što sam uspješno riješio problem sa preagresivnim oglasima (više o tome pred kraj ovog članka), usudio sam se ponovno sa novim Googleovim proizvodom upustiti u plivanje mutnim vodama mreže svih mreža…

I mogu slobodno reći - rođena je ljubav koja ide u barem jednom smjeru. Još od izlaska Safarija za Windowse, potiho sam patio što na mojoj omiljenoj platformi nema kvalitetnog WebKit baziranog browsera. Jer Safari to definitivno nije - kako sa sobom donosi pola Appleovog vlastitog UI sučelja, Windows inačica je upravo bolno spora i naporna za rad; nešto kao iTunes na istom operativnom sustavu, samo u Safarijevoj režiji od oka još duplo gore.

Problema ima. V8 javascript interpreter očito ne baš ne radi u potpunosti sa DOM-om kako to očekuju mnoge web aplikacije današnjice; primjer toga je poluupotrebljivo sučelje novog Facebooka. Upravo je spomenuti Facebook doživio danas manji tehnički facelift, pa su neki od napornih problema ekspresno riješeni, dok su drugi još uvijek ostali otvoreni.

Tabovi koji su svaki svoj child proces glavnog Chrome procesa u praksi funkcioniraju odlično - danas sam tijekom razvoja jedne aplikacije za klijenta imao paralelno otvoren Firefox, IE 7 i Chrome, a kako mi je baš Chrome glavni browser koji koristim u njemu sam uz probni ekran aplikacije imao otvoreno i još 11 tabova sa raznom dokumentacijom, za projekt vezanim ticketima i svoj Gmail sandučić. Preciznosti radi moram spomenuti kako je u Firefoxu bio aktivno korišten Firebug tijekom tog procesa. Uglavnom, suma-sumarum je da je u toj cijeloj priči Chrome zbog svoje arhitekture sa svim svojim podprocesima na koncu uzimao tek oko 10-ak MB više radne memorije sa 12 otvorenih tabova nego Firefox sa svom svojom monolitnošću pretočenom u jedan otvoreni tab i 10-ak aktivnih ekstenzija. Pri tome je još važniji moment u priči od golog podatka o nesrazmjerno korištenim megabajtima danas jeftinog RAMa činjenica da je svo to vrijeme Chrome bio znatno agilniji i živahniji nego pouzdana radna vatrena lisica.

Dakle, Chrome je osim što je impresivno brz i prilično štedljiv sa memorijom.

Postoje i problemi

Da, postoje i problemi. No moram odmah napisati jednu stvar: Chrome je trenutno miljama daleko od savršenog browsera, ali je ujedno i izuzetno funkcionalan, ugodan i upotrebljiv. Dakle, idemo redom…

Jedan od problema koji se jasno iskristalizirao ovih dana je Chromov odnos prema pluginovima. Java službeno radi tek ako instalirate aktualnu beta verziju iste, što je malo previše intervencija za moj ukus a i uglavnom mogu živjeti bez iste na webu. Ono što je puno teže izbjeći je - Flash. A Flash se u suradnji sa ovim browsersom ponaša vrlo mušićavo. Uglavnom će opterećivati računalo znatno više nego u kombinaciji sa drugim browserima, dok će u rijetkim situacijama Flash appleti jednostavno letjeri prevelikom brzinom.

Globalno vjerojatno najznačajniji primjer stranica koje ovise o Flashu, superpopularni Youtube, načelno radi as-advertised. Pri tome moram napomenuti kako je moj sasvim osobni i subjektivan dojam da nešto manje problema sa Chromom ima Flash Player u inačici 10 (trenutno Release Candidate) u odnosu na trenutno aktualnu inačicu 9.

Osobno mislim kako su problemi sa Flashom tek rezultat činjenice da je ovaj browser u konačnici ipak tek prva javna probna inačica, a ne gotov proizvod. Sam uzrok problema? Vjerojatno leži u tome što Google djelomično pokušava utjerati i pluginove u okvire toliko propagiranog sandboxa.

Probleme sa Flashom jako spašava postojanje reklamiranog task managera unutar browsera. Mogućnost da efikasno i brzo ubijete podivljali Flash a da pri tome ne trpi čak ni stranica na kojoj se dotični nalazio je dušu dala za bezbolan izlazak iz potencijalno bolnih situacija.

Drugo su tek iritantne sitnice (hm, kako kome)…

Recimo, Chrome muku muči sa pamćenjem login sessiona na nekim stranicama. Prije spominjani Facebook po tom pitanju radi savršeno, dok  recimo TVProfil i mnogi forumi uporno ne žele zapamtiti koji se to korisnik ulogirao prošli put.

Mnogi ljudi izvještavaju o problemima koje Chrome ima sa određenim transparentnim međuposlužiteljima (proxyjima). Ono što bi moglo biti važno djelatnicima u tvrtkama sa mrežom iza ISA servera je činjenica da Chrome još ne podržava NTLM autentifikaciju.

Također, mnogi potencijalni korisnici su odustali od Chroma kada su vidjeli da se instalira na prilično neobičan način - ne pita gdje ga želite instalirati, a kada se instalira njegov binary završi ni manje ni više nego u korisničkom Documents and Settings direktoriju korisnika koji ga je instalirao. A onda ga od tamo ne može jednostavno maknuti a da sačuvate funkcionalnost istoga, već morate posegnuti u editiranje samoga registryja. Veliki minus za Google po ovom pitanju, ali bi ovaj problem mogao lako biti riješen već u idućoj beta inačici.

Kada sam već kod toga, mnogim korisnicima se neće svidjeti ni što Chrome na**re (pardon my french) proces GoogleUpdate.exe na računalo. Ja se već neko vrijeme ne zamaram po tom pitanju, jer mi je dotični došao još sa instalacijom Gears paketa, ali Google bi trebao shvatiti ako ništa drugo da dotičnog treba ukloniti nakon što ljudi deinstaliraju i zadnju Google aplikaciju sa svojeg računala. A to se, čini se, ne dešava, već korisnici moraju ručno ukloniti update i njegovo popratno… pa, smeće i nakon deinstalacije Chromea kao jedine Googlove aplikacije ikada prisutne na računalu.

Već prije sam spomenuo manjak ekstenzije za Chrome u stilu AdBlocka. Koliko god mi je jasno zašto Google vjerojatno nikada neće od Chroma sam napraviti novi Firefox po pitanju proširivosti ekstenzijama, jer bi se time morali oprostiti od brzine i agilnosti koju trenutno taj browser ima (ali ako netko želi napraviti nekakav fork FireChrome - Chromov engine realiziran u okvirima Firefoxovog pristupa problematici, izvorni kôd je dostupan pa neka se baci na posao), ali barem elementarni diskretni url filter u stilu Operinog, sadržan u samom pretraživaču, je i više nego nužan.

Zaključak

Chrome je izuzetno zanimljiva igračka, ali i znatno više od toga. Što se tiče sumiranja mojeg osobnog dojma - mislim da je dovoljno reći kako mi je već danima to glavni browser, unatoč svim mušicama koje ima u ovoj fazi svojeg razvoja. Neke stvari se jednostavno ne mogu kupiti novcem i tisućama ekstenzija. :)

Moram spomenuti kako sam primjetio jedan vrlo simptomatičan detalj - ono malo korisnika Opere na ovom svijetu gaji poseban osjećaj gađenja prema ovom proizvodu. A to je vrlo zanimljivo, jer Chrome ničime ne cilja na njih, ali to je već tema za neki drugi članak.

Uglavnom, plusevi i minusevi ukratko:

Loše strane Chroma:

• nedostatak AdBlock ekstenzije ili zapravo bilo kakvog URL filtera
  Kompenzirao sam taj problem korištenjem odličnog bfilter programa (i doslovno prekopirao definicije blokiranih url-ova iz AdBlocka i sve radi) ali to ne mijenja činjenicu da se radi o funkcionalnosti koju danas mora donijeti svaki browser
• brojni bugovi na stranicama sa kompleksnim javascript (i) ajax sučeljima
  V8 je nova stvar i normalno je da će imati problema u početku. Ali i korisnici danas imaju pravo očekivati funkcionalan javascript interpreter. S druge strane, ovaj problem će sigurno vrlo skoro biti popravljen u potpunosti.
• mušićav rad sa pluginovima (Flash)
  Nadam se da trenutni problemi nisu tek naznaka kroničnih slabosti nove platforme već da će se uskoro i ovo pokrpati.
• prilično nevjerojatni problemi pod 64-bitnim Windowsima
  Očekivano u ovoj fazi razvoja, ali i simptomatično…

Ovaj tekst je pisan kao kolumna za portal PDAVijesti 2005. godine. Ovdje ga objavljujem 3 godine kasnije da se ne izgubi u bespućima mreže svih mreža. :)

Danas se čini kako čekamo na PalmOS verzije 6 (Cobalt) cijelu vječnost. Kleli su nam se iz Palmsourcea razmjerno davno da je novi operativni sustav dovršen, kako donosi gomilu poboljšanja u odnosu na peticu, smo što ne čuva djecu. No nikako da dočekamo Cobalt bazirane uređaje na tržištu iako je sam Cobalt dogurao već i do verzije .1 (točnije 6.1).

Palm (donedavno PalmOne) je imao prilike ugraditi Cobalt u značajan broj svojih handhelda, ali se to nije desilo. Osobno me to i nije previše čudilo sve do pojave Lifedrivea. Prvo mainstream ručno računalo uopće sa ugrađenim tvrdim diskom, prvi Palm nakon dugo vremena sa ugrađenim 802.11 bežičnim mrežnim sučeljem te općenito uređaj sa kojim Palm pokušava početi vraćati izgubljene pozicije na tržištu vrhunskih dlanovnika zaslužuje novi operativni sustav kojem će napredne mogućnosti biti ugrađene izvorno a ne vrlo nategnuti hackovi izvorne izvedbe istoga.

No Lifedrive je došao sa ugrađenim Garnetom, famoznom petom verzijom Palm operativnog sustava koja je nadživjela samu sebe. Nije da se Palm ne trudi korisnicima nadoknaditi propušteno - Garnet koji se ugrađuje u Palmove uređaje gotovo da više sliči Cobaltu iz emulatora namijenjenog developerima nego Garnetu iz istog paketa.

I kad zagrebete malo ispod haube možete primijetiti da se Palm stvarno trudi nadoknaditi “izgubljeno”. Čak je i famozna rotacija ekrana poznata još sa modela Tungsten T3 u developerskim emulatorima implementirana tek u Cobaltu - Garnet iako u verziji 5.4 (deklarativno novijoj nego što je u mom T3) nema tu mogućnost. U skladu s time, tu je Cobaltovski unaprijeđen status bar na modelima sa 320×480 ekranom. Izgled Preferences panela na Palmovima unatrag godinu-dvije izgleda gotovo kao puno sličnije emuliranom Cobaltu, dok isto na emuliranom Garnetu više sliči na, primjerice, moj nekadašnji neprežaljeni m515 kojeg je tjerao PalmOS 4.1. T5, Lifedrive i vjerojatno svi budući modeli donose drugačije baratanje memorijom i podršku za više vanjskih datotečnih uređaja od jednog - opet vrlo Cobaltovski, iako ne u potpunosti.

Skrušeno ću priznati kako se nisam stigao pozabaviti generalijama dublje unutar operativnog sustava, tamo gdje stvari nisu toliko očite. Ipak, pozvani ste da iskušate sve ovo i sami, te me na koncu i demantirate ako sam nešto slagao. Stvar sa kojom se isporučuju emulatori se zove PalmOS Developer Suite, odnosno za prijatelje PODS. Pomalo velik download u uvjetima klasično skupog domaćeg broadbanda, ali vrijedan truda i vremena za zainteresirane. Za download sa službenih stranica ćete se morati registrirati kao developer, no proces je potpuno besplatan.

No vratimo se na temu. Kako sam već napisao, Palm je očito uložio mnogo truda kako bi se korisnici osjećali što manje zakinutima za manjak Cobalta u uređajima. Takvo nešto nitko normalan, a još manje respektabilna tvrtka neće činiti bez razloga - s Cobaltom nešto dakle gadno ne valja, ili barem tako vjeruju u Palmu. Očito su negdje nastale gadne smetnje u komunikaciji između PalmOne i Palmsource nakon podjele tvrtke. Vidjeti ćemo na čemu će biti bazirani prvi PalmOS smartphoneovi koje će proizvesti LG.

Da li je problem u prevelikoj zahtjevnosti Cobalta? Ako je bio pred dvije godine, danas više nije. A nije da Palm ne bi napredovao kada bi počeo koristiti Cobalt. Svi hackovi koji trebaju približiti moderni Garnet Cobaltu su donijeli relativnu nestabilnost (a upravo je stabilnost jedna od glavnih prednosti koje Palm korisnici ističu pred Windows Mobile baziranim uređajima) i pomutnju nimalo manju od traume gubitka kompatibilnosti sa nekim aplikacijama uslijed prelaska na moderniji operativni sustav. Prva očita stvar koja u Garnet nije implementirana a inicijalno postoji u Cobaltu je podrška za VGA ekrane. Jednako tako, dojma sam da će upravo smartphone uređaji profitirati od Cobalta, dok sa dlanovnicima to neće biti u tolikoj mjeri slučaj (osim već navedene više podržane rezolucije). A spoznaja kako Palm trenutno najviše zarađuje upravo na svom vrlo popularnom Treo smartphoneu me još više učvršćuje u mišljenju kako Palm mora imati dobre razloge za izbjegavanje famozne šestice.

Na kraju mi ostaje samo zaključiti ovu podužu kolumnu. Željno isčekujete Cobalt bazirane uređaje? Uvjeren sam kako ih nikada nećete dočekati, barem ne pod imenom Palm (ostaje otvorena mogućnost da neki drugi ugovorni partner Palmsourcea proizvede pokoji Cobaltom pogonjeni uređaj). Ozbiljnu softversku nadogradnju ćemo doživjeti tek na nekim budućim uređajima baziranim na PalmOS for Linux, samom Linuxu ili Windowsima. U međuvremenu je Palm uistinu učinio sve što je mogao da nama korisnicima približi iskustvo Cobalta. Usudio bih se reći da je PalmOS na Palmovim uređajima (naročito onaj u T5 i Lifedriveu) ni manje ni više nego Cobalt za široke narodne mase.

Ovaj tekst je pisan kao kolumna za portal PDAVijesti 2005. godine. Ovdje ga objavljujem 3 godine kasnije da se ne izgubi u bespućima mreže svih mreža. :)

(Link: 1. dio kolumne)

Možda je problem u meni, možda u činjenici da sam korisnik Palm dlanovnika, tržište kojih stagnira u posljednje vrijeme. Ali imam ozbiljan osjećaj da je izgubljen optimizam i polet korisnika dlanovnika koji je bio primjetan još pred koju godinu. Danas gotovo svatko koga znam, uključujući na koncu i mene, koristi dlanovnik za ozbiljne i “ozbiljne” poslove.

Pred koju godinu bih očekivao da ćemo danas kada gotovo svi imamo dlanovnike ili sa bluetooth ili sa wi-fi tehnologijama čoporativno igrati društvene igre, pa makar se radilo i o najbanalnijem pokeru između umreženih dlanovnika i njihovih vlasnika. U snove o trkačim simulacijama ili pucačinama na bežično umreženim dlanovnicima se nisam usudio ozbiljno upuštati, ali mi je i ta ideja uvijek bila lagano na pameti. Pobogu, pa čak i chess-by-email dobiva sasvim novi smisao kada se potezi razmjenjuju tijekom čekanja vlaka na kolodvoru s kolegom koji se tog časa dosađuje u uredu.

Umjesto toga, danas kada smo u mogućnosti sve ovo raditi, mi dlanovnike i dalje koristimo za prijenos uredskih datoteka između doma i ureda, evidenciju dnevnih i noćnih obaveza, kao adresare te razmjerno rijetko čak i kao diktafone. Nekada smo se uvjeravali da sve te dosadne i paušalne radnje radimo ne zato što smo eventualno ostarjeli i postali dosadni i predvidljivi ovisnici o skupim igračkama, već da nam tehničke mogućnosti uređaja ne omogućavaju bolje. Koliko god željeli vjerovati suprotno, većini korisnika je vrhunac igranja sa svojom skupom igračkom puštanje porno filmića skinutih s interneta na tom malom ekrančiću pred tehnički polupismenim (pa samim time i zadivljenim) prijateljima.

Danas je dakle vrijeme da se suočimo s istinom - stvarno smo ostarili i postali dosadni i predvidljivi. No, to još nije najgore; najgore je to što korištenje dlanovnika više nije nešto čemu se veselimo već je postalo jedna od brojnih dosadnih i monotonih svakodnevnih radnji.

U redu, možda i nije sve tako crno. No ipak ću se na kraju zapitati - gdje je nestala radost?

Ovaj tekst je pisan kao kolumna za portal PDAVijesti 2005. godine. Ovdje ga objavljujem 3 godine kasnije da se ne izgubi u bespućima mreže svih mreža. :)

Od kada je dlanovnika, skeptici predviđaju brzu i bezbolnu smrt tržišta istih. S njihovog gledišta, takve crne prognoze imaju potpuni smisao - tko normalan želi koristiti “računalo” vrlo ograničenih mogućnosti, cijene bliske puno funkcionalnijem jeftinom (ne nužno rabljenom) laptopu koje uz to izgleda poput štreberskog modnog dodatka kao stvorenog za okupljanja čudnih nakupina ljudskih masa zvanih konvencije Trekkija?

S vremenom su naše drage igračke prilično dobile na procesorskoj snazi, odnedavno smo svjedoci početka revolucije ugradnje tvrdih diskova i 3D grafičkih ubrzivača u iste, ekrani su veći i blještaviji nego ikada prije, autonomija rada na dlanovniku između punjenja baterija se svela sa 3 tjedna na 3 dana prosječnog korištenja - ukratko prava tehnološka revolucija u svakom smislu te riječi. No dežurni skeptici i dalje proriču brzu i sigurnu smrt dlanovnika.

No sve prognoze su se do sada pokazale smiješnima - štoviše, umjesto da drugi gadgeti izguraju dlanovnike sa tržišta, dlanovnici su opasno ušli na tržišta, uvjetno rečeno, konkurentnih uređaja. Umjesto da mobiteli postanu telefoni sa funkcijama dlanovnika, perjanice tržišta, XDA i Treo, ozbiljno ugrožavaju Symbian bazirane “pametne” telefone. Također je teško zamisliti da bi danas netko kupio samostalni GPS prijemnik prije kakvog Windows Mobile odnosno Palm dlanovnika sa GPS mogućnostima. Gdje su danas specijalizirani “digitroni prevodioci”, specijalizirane igraće konzole sa jednom igrom ili čak šahom, nekada nezamjenjivi a danas prilično marginalizirani inteligentni programabilni kalkulatori? Sve njih je pojelo tržište koje je prema raznim čitačima digitalnih kristalnih kugli mrtvo.

I tako, dlanovnici su još uvijek s nama, jači i funkcionalniji nego ikada. Također dolaze u većem broju okusa i oblika nego ikada prije. Šire se na tržišta koja su ih trebala ugroziti ili čak uništiti. I sve izgleda savršeno? Paaaaaaa… Gotovo da je tako…

(nastavak slijedi)

Mojoj dragoj sestri. I još ponekome…

Evo nas i u 2008., godini kada gotovo svi ljudi rođeni 1968. (koji sami sebe vole nazivati ‘šezdesetosmašima‘) pune nemalih a opet iz perspektive starijih onih ‘najboljih’ 40 godina života. I to me ponukalo da se konačno obračunam s nekim tipičnim zabludama te čudnovate nakupine bjelančevina…

Dakle, krenimo redom:

1. Roditelji narkomani i činjenica da ste začeti usred seksualne revolucije ne čini Vas više vrijednima od ostalih generacija

Dok se mi djeca sedamdesetih i osamdesetih poprilično sramimo što su nam roditelji bili veći pijandure i konzumenti droga od nas samih, šezdesetosmaši se ponose time što su im roditelji u godinama oko njihovog začeća svaki za sebe mjesečno popušili nekoliko hektara marihuane, a roditeljske rekorde u konzumaciji težih, odnosno onih pravih, droga uspješno ruše. I ponosni su na to!

Ipak dragi moji šezdesetosmaši, vjerovali ili ne, sasvim je normalno ne hvaliti se vlastitim unucima kako ne bi došli na svijet da nije bilo LSD-a, čak i ako je to istina. Znate, budite pozitivno licemjerni, upravo kao što činimo i činit ćemo mi rođeni nekih drugih godina prošloga stoljeća.

2. Ne, ljudi nisu stupili na mjesec 1968.

Znam, teško je povjerovati… Ali to se desilo 1969. Dakle, iduće godine. 1968. se možda tek počeo uređivati hangar u kojem je to snimljeno. Prestanite se pozivati na svetost svojeg godišta zbog malo-velikog koraka za čovječanstvo jer to, budimo krajnje iskreni, nema ni najmanje veze s Vama. I uz to se, ne znam jesam li već napisao, nije desilo 1968.!

3. Ne zavidimo Vam što se u Vaše vrijeme “moglo poševiti svaku pi*ku u Zagrebu na konto talijanskih traperica” (citat iz stvarnog života)

Apsolutno nismo zadivljeni pričama kako je posjedovanje talijanskih traperica u doba Vašeg puberteta odvlačilo svaku ženu koju odaberete u krevet. Ili obližnji grm. U svakom slučaju ovo drugo je vjerojatnije, jer s obzirom da mnogo Vas još živi s roditeljima sigurno niste komade vodili kući.

Mislim, shvatili smo. U Vaše vrijeme većina cura Vaše generacije su bile radodajke. Ali to je tek posljedica fenomena iz prvog pasusa, i kao takvo nije nešto čime se trebate pretjerano hvaliti, a najmanje u maniri scenarija za jeftini porno film.

4. John F. Kennedy nije šezdesetosmaš. Ni njegov brat također.

Reći ću Vam nešto šoktantno ali najbolje je tako direktno u glavu: Kennedy je zapravo ubijen te godine! Dakle, on nije primjer ideala Vaše generacije. On je simbol generacije vaših roditelja! Da, upravo onih nadrogiranih budala zahvaljujući kojima je postojala realna opasnost da komunicirate lajanjem. A tu čak ne pričamo o the Kennedyju, Johnny-boyu. Taj, za svakoga poštenog Balkanca jedini pravi Kennedy ubijen je čak i prije - 1963. Pričamo o njegovom na ovim prostorima manje poznatom bratu (vidi sliku uz tekst).

5. Šezdesetosmaši nisu prosvjednici koji su promijenili svijet

Da, 1968. je značajna po mnogim studentskim prosvjedima. Ali ni to nema puno veze s Vama, dok su studenti prosvjedovali Vi ste ili čekali svoj red za rađanje ili ste tek naučili uspješno gnojiti pelene. Oni rijetki među Vama koji su uspješno odstudirali svoje su to učinili tek više od 20 godina kasnije. A prosvjedovali ste samo kada su cijene studentske prehrane trebale narasti, što je i dan-danas jedini povod za građanski neposluh studenata.

Onda ste se zaposlili. Hm, ili ne? Brza provjera činjenica: većina Vas je danas na burzi jer Vas je tranzicija sa socijalizma na balkansku inačicu divljeg kapitalizma zatekla nespremne. Nekako imam osjećaj da te promjene i nisu baš Vaša zasluga…

6. Brak je izumrla institucija?

Imam subjektivan osjećaj kako baš šezdesetosmaši osjećaju potrebu biti posebno glasni kada treba kritizirati neke običaje poput, recimo, braka. Ako je brak uistinu izumrla institucija, zašto ste pobogu u prosjeku do sada svi 3 i pol puta stupali u isti?

7. 1965. nije 1968!

Ako je nešto iritantnije od šezdesetosmaša ponosnih na godinu svojeg rođenja, to su ljudi rođeni nekih drugih godina koji se predstavljaju kao šezdesetosmaši. Dakle, da rasčistimo: 1965., 1969., ili čak 1971. - to nisu iste godine kao i 1968. Godine se ne proizvode na tvorničkoj traci, jedna je 1968., kakva god bila.

8. Gdje sam ja bio devedes’prve da se ovako bahato postavljam svetoj generaciji?

U osnovnoj školi, hvala na pitanju. A moja generacija za razliku od Vaše nije pušila priiče o herojstvu Boška Buhe. A kad smo već kod pušenja, vratite se na prvu točku.

Brže bolje sam poslao upit u HAK putem kontakt forme na stranicama, kako ne bih besmisleno popravljao “Mini HAK” ako je krovni autoklub poveo računa pri ovom redizajnu o mobilnim korisnicima.

I evo, prije 15-ak minuta dobijem odgovor e-mailom od gospodina Srećka - HAK web stranice u ovoj inkarnaciji imaju WAP sučelje. Malo puno klikanja za moj ukus, ali s obzirom kako brzo odgovaraju na mailove vjerujem da će i ove stranice rađene za mobilne uređaje evoluirati u budućnosti. Dakle, dame i gospodo, od sada službene web stranice HAK-a prilagođene mobilnim uređajima možete pronaći na adresi http://www.hak.hr/wap/.

HAK-u pohvala zbog pokrivanja jednog možda ne brojnog ali svakako logičnog segmenta korisnika njihovih web stranica. :o) A ja “Mini HAK” sada neću prepravljati jer i nema previše smisla, osim ako smislim neki “killer feature“.

Windows inačica Appleovog browsera Safari je ušla u verziju 3.0.4 (nevjerojatno za normalne numeracije inačica, ali ovo Appleu označava betu :o)). Noviteti? Više leopardovski look u odnosu na prethodne podverzije (što je, očito, od neizmjerne važnosti na Windowsima) nekoliko novih featura, osjetno bolja stabilnost i - Safari konačno radi sa mojim glavnim “zločestim” korisničkim profilom u Windowsima. Ne moram ga više pokretati pod “čistim” korisnikom napravljenim samo za Safari…

• Definitivna potvrda vijesti na hr.comp.os.linux
• Siniša o Vidu
• Tomo o Vidu
• Dado o Vidu
• Stjepan o Vidu
• Vlatko o Vidu
• “Osnivač” news grupe hr.talk.razno
• …

Ispraćaj pokojnika održati će se na krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj, u petak 9. studenoga 2007. u 12:10.

Stalni izložbeni postav starih računala i informatičke tehnologije (kako ovo službeno zvuči :o)), Peek&Poke, otvorio je u subotu svoja vrata.

Kako je otvaranje izgledalo provjerite u TV prilogu, galeriji slika i na službenim web stranicama projekta.

Drugi projekt nema veze sa mnom, ali je (meni osobno neočekivano) osvježenje na domaćoj web sceni - RekaoSamTi.com donosi mogućnost prije spomenutim običnim smrtnicima da dokažu koliko dobro im rade kristalne kugle. Pošaljite i pratite svoje predviđanja na ovom zanimljivom siteu.

Želim Vam ugodnu zabavu. :o)

Od kada surfam s mobitela iole intenzivno (donedavno sa Nokie E60 (čiji browser podsjeća, usuđujem se reći, na onaj iPhoneov jer imaju istu jezgru i iste “cake” za prikaz stranica na malim ekranima), a u posljednje vrijeme s Blackberry Pearla), kronično mi ide na živce i neshvatljiv mi je izostanak mobilnih HAK.hr web stranica.

Iako oba navedena mobilna telefona uredno učitavaju “klasične” web stranice, sa web stranicama HAK-a postoje dva ključna problema… Prvi je korištenje javascripta na select-boxovima gdje se biraju webcamovi. Drugi problem nije vezan uz stranica HAKa specifično, već uz činjenicu da su uobičajene web stranice kao takve izuzetno nezgrapne za surfanje s mobitela pa i uz sve pogodnosti modernih mobilnih browsera.

Zašto HAK nema posebne, bilo wap bilo klasične HTML, stranice prilagođene mobilnim uređajima nije mi jasno. Možda ih i imaju, ali ja ih ne znam pronaći… Postoji li veća potreba za nekim servisom od onoga koji pruža HAK upravo dok niste kod kuće, već na cesti i pokušavate izbjeći gužve?

Uglavnom, na ovoj adresi ćete pronaći svojevrsni mini-web-site HAKa. Točnije, mali mobilni web site sa osnovnim informacijama koje se nalaze na HAKovim stranicama (opisno stanje na cestama i web kamere), čija prezentacija je prilagođena mobilnim preglednicima. Testiranje sam vršio na prije navedenom Blackerry Pearlu, a korisnici Blackerry usluga će vjerojatno biti i najčešći korisnici ovog servisa (iz razloga što naši mobilni operateri uz BIS nude i neograničeno surfanje).

Standardni disclaimer: Sve informacije na stranicama http://www.dobrajuha.com/ceste/ su u djelo i vlasništvo HAK-a. Dobra Juha je samo posrednik u prezentaciji informacija na način prilagođen mobilnim web preglednicima, te kao posrednik ne odgovara za točnost i/ili ažurnost informacija.

Moram vas također podsjetiti da NE KORISTITE MOBILNE UREĐAJE TIJEKOM VOŽNJE, stanite uz cestu i isplanirajte na miru nastavak puta.

Želim Vam sretno i ugodno putovanje hrvatskim prometnicama. :o)

Pripadajuća anketa:

…Naši prsti zaboravljaju svirati
naši glasovi pjevati,
mi se više ne sjećamo svojih stihova
chitarre morte, chitarre morte - mrtve gitare.

Zar ce, zar će samo oni pjevati one strašne refrene
Umilnim i prijetečim glasovima,
Refrene sastavljene od pogrdnih riječi u upropaštenom jeziku…

Kemal Monteno i Arsen Dedić: “Ja se nadam”

To je glazba, a ne ove vaše brojalice… :o)

Čini se kako je microblogging postao relativno jak trend. Na Twitter sam naletio kroz Digg ili neki sličan servis na početku njegove popularnosti, i iskreno, nisam vidio tada kako bi cijela stvar mogla biti korisna. Kasnije nisam više ni obraćao pozornost na isti.

Pred koji tjedan sam odlučio “dati šansu” tom naizgled beskorisnom servisu i isprobati ga. Osjećaj je bio zanimljiv, cijela stvar me oduševila znatno više nego, recimo, MySpace. Štoviše, osjećaj je bio gotovo usporediv sa svojevremenim otkrivanjem instant-messaginga kroz danas više nego vremešni ICQ. A padaju mi na pamet neke upotrebe takvih servisa u pojedinim kampanjicama, no o tom potom.

Već prvoga ili drugoga dana mojeg twittanja :o), naletio sam na neke domaće korisnike. Mrakov najnoviji twit toga časa je spomenuo domaću kopiju Twittera na sveprisutnom DvaNula servisu. Kroz koji dan su pak neki twitteromani preko bare počeli naveliko twittati o Jaiku…

“Što se radi” s DvaNula sam pogledao odmah, i ostavio me ravnodušnim iz više razloga o kojima sam mislio nešto i napisati. Ali eventualni članak o tome će pričekati da uspijem sročiti u glavi što me točno muči sa uslugama tog domaćeg sve-u-jednom web-dva-nula servisa.

Jaiku sam pak izbjegavao. Bacio sam letimičan pogled na isti, no nije mi se učinilo kako pruža išta više od Twittera. Štoviše, zajednica korisnika Twittera radi neke izvanredne stvari - kao primjer bih naveo Twittermap i Twittervision, oba (ne)djelo istog čovjeka, i oba se oslanjaju na Google Maps servis. Drugom prilikom možda sakupim na hrpu nekoliko korisnika čiji su Twittovi vrlo zanimljivi i originalni, jer stvarno ih ima…

S vremenom su počeli sve češći tehnički problemi na Twitteru. Revoltirani korisnici su sve češće obavještavali druge kanarince na mreži kako eto, sada i zauvijek, prelaze s Twittera na Jaiku.

Kako to već biva na današnjem prenapučenom internetu, ja sam bio među korisnicima koji se nisu pretjerano spoticali o tehničke probleme Twittera, ali mi je išlo na živce što nisam mogao pronaći pristojnu aplikaciju za korištenje Twittera s mobilnog telefona. Iako vozim Symbian na primarnom uređaju, pomirio bih se i sa klasičnom sa-svima-kompatibilnom Java aplikacijom. Stvarno nisam izbirljiv, pa bih se pomirio i sa barem Widsets widgetom koji omogućava i čitanje tuđih twittova i slanje vlastitih. Ali toga, barem u tom času, nije bilo.

Nakon što sam pred neki dan vidio da i, kako sama sebe naziva, mobilna diva Darla Mack koristi Jaiku, te da je vrlo zadovoljna službenom S60 aplikacijom za korištenje istoga, odlučio sam dati šansu ljubiteljima kratke poezije.

I moram priznati, Jaiku me oborio s nogu. Već bi bilo dovoljno što postoji aplikacija kao stvorena baš za moj mobitel, pa da uz to ne nudi nikakve prednosti nad Twitterom. No Jaiku uistinu nudi i malo više od toga…

No ukratko, da stavim “na papir” sve što mi se sviđa kod jednog i drugog servisa:

Zašto volim Twitter:

• “Web 2.0 is made out of people“ - zajednica, zajednica, zajednica. Twitter naizgled ima više korisnika, a pojedini projekti članova zajednice poput prije navedenih projekata Dave Troya uvelike čine Twitter upotrebljivijim.
• Naizgled nešto močniji API od onoga koji nudi Jaiku
• Twitterovci nude i Actionscript programerske biblioteke (?) svojim korisnicima, što omogućava laku izradu Flash appleta koji se oslanjaju na Twitter. A Flash sam, stjecajem okolnosti, nedavno jako zavolio u kontekstu rich-content aplikacija…
• IM sučelje prema značajnijim IM-klijentima, nešto što Jaiku obećava ali još nema
• Tradicija, “samo prvi se pamte”. To, naravno, često nije istina ali ima svoju snagu kao uzrečica. :o)

Zašto volim Jaiku:

• Službena i podržana aplikacija za Symbian S60 mobilne telefone
• Mnoge sitne ali značajne dodatne mogućnosti (ikonice uz Jaiku postove, prikaz RSS kanala u sklopu Jaiku profila…)
• Kanali (trenutno kronično nedostaje pretraživanje istih)

Uglavnom, najbolje je da isprobate oba servisa, pa odlučite treba li Vam išta takvo u životu ili ne. A dok ne odlučite koji ćete trajno koristiti, možete se poslužiti idealnim alatom za neodlučne - TwitKu. :o)

P. S. Za kraj - jedan tematski strip…

Ma ne brini, pred tobom stoji
cijeli život, cijeli svijet…
Petnaest ti je tisuća tek!

Sretan ti spamđendan, blože. :o)

Da cijela stvar bude smješnija, ne muči Apple muku samo s Windowsima - porazan feedback na raznim forumima stiže i od Macovaca.

Sve u svemu, dojam je izuzetno porazan, čak i kad imamo na umu da se radi o beta-verziji.

Dakle Safariju što se mene tiče zbogom do iduće bete. Kome treba alternativa za testiranje siteova pod WebKit engineom pod Windowsima, neka instalira nezgrapan, sirov i počesto mušićav ali od Safarija znatno stabilniji Swift Browser.

Isti pokazuje brojku koja se opasno približava 15.000. Slovima: petnaest tisuća zaustavljenih spam komentara. Uskoro. To je vjerojatno najimpresivnija brojka vezana uz ovaj site. Upravo zato pomalo razmišljam kako obilježiti tu malu obljetnicu, kada spam brojač prijeđe magičnu brojku, a i s obzirom da sam brojku od 10.000 blokiranih komentara potpuno propustio primijetiti kada je bila aktualna.

A oko brojke od 18.000 tek slijedi poštena pijanka… Tada ćemo, naime, proslaviti spamovitu punoljetnost ovog bloga. :o)

Poznati proizvođač handhelda i Treo linije smartphone uređaja Palm je nedavno predstavio Foleo. Uređaj koji opisuju kao mobilnog partnera uređajima Treo serije (ali nadaju se da će drugi proizvođači razviti Foleo podršku za svoje smartphone uređaje) veličinom spada u kategoriju subontebooka.

Uređaj je pogonjen Palmovom vlastitom inačicom Linux operativnog sustava i dolazi sa osnovnim setom aplikacija za email, baratanje kontaktima i druge osnovne PDA funkcije. Matična tvrtka developerima obećava pripadajući SDK neposredno nakon puštanja uređaja na tržište.

Kao glavne razloge zašto bi korisnici smartphone uređaja htjeli kupiti Foleo, Palm navodi komforniji ekran (dijagonale 10″), QWERTY tipkovnicu “pune veličine” te feature na koji su korisnici većine PDA i smartphone uređaja navikli - trenutno pokretanje uređaja nakon paljenja. Uređaj bi trebao biti u mogućnosti aktivno raditi sa vlastitom baterijom 5 sati između punjenja.

Osnovna mogućnost uređaja je sinhronizacija podataka sa uparenim Treo smartphone uređajem.

Nastavilo se sa reorganizacijom Večernjeg lista, koji je osnivanjem svoje tvrtke kćeri s dodatkom “digital” u nazivu iskočio iz uobičajene rovovske bitke nagradnim igrama, knjigama i DVD-ima koju najveće dnevne novine vode već duže vrijeme. Pri tome su krenuli i znatno spretnije u invaziju prema blogerskoj sceni, uvođenjem svojih novinara u blogersku scenu nasuprot šlampavom EPH-ovom uvođenju “poznatih blogera” u okrilje redakcije.

Večernji se neko vrijeme koprcao ne želeći sudjelovati u projektu Gemius, i činilo se kako je to svojevrstan izraz nesigurnosti. Ako je tako i bilo, nakon što su vidjeli da se mogu nositi s konkurencijom, zagrizli su u cijelu priču još ozbiljnije. “Pao” je tako Klik.hr, i čini se da se tako internet izdanje istoga ponovno izdvojilo od tiskanog izdanja. Barem privremeno.

Prije nego je internetsko izdanje Klika promijenilo vlasnika, to se desilo i svojevrsnom holdingu poznatom prvenstveno po servisu MojPosao.net, ali i po još nekim projektima…

I onda, nedavno, jedna velika trasholika riba kupuje manju ali agilniju - NovaTV kupuje nevjerojatan potencijal beskorisnih tekstova i maloljetnih autora kroz akviziciju Blog.hr servisa. :o)

Ovo sve nije uvod u tek dotcom fijasko na hrvatski način. Kapital u hrvatskoj je preoprezan da bi ulagao u nešto neisplativo (to je ujedno i razlog zašto je donedavno bilo nemoguće privući slične investicije), tako da se možete kladiti kako će sva ova ulaganja novim vlasnicima donijeti višestruko više od uloženog. Ako se to ostvari, ovaj val ulaganja će biti sve, samo ne kratak.

Što nas čeka? U idućim tjednima prije masovnih godišnjih odmora možda doživimo još koje iznenađenje, ali pravi cirkus slijedi već u jesen. O nekim iznenađenjima se već šapuće na zagrebačkim ulicama, ali kako je i meni kristalna kugla ovog časa na popravku ne bih se upuštao u prenošenje špekulacija.

A već tada se možda pojave i prvi bleferi sa poluprojektima, od kojih će malobrojni i uspjeti postići svoj cilj… U svakom slučaju, i ostatak godine obećava biti izuzetno zabavan.

Dakle, isti je doživio manje dopune. Još prošli tjedan je nadograđen na novu inačicu Wordpressa, a danas sam uhvatio vremena modernizirati template koji koristim i uvesti widgete. Promjene su male ali značajne. :o)

Mračni u svijetlu izbora mlađahnog (za političke pojmove) Zorana Milanovića na čelo SDP-a donosi Bowiejev hit, izravno sa jubitoa.

Iako sam potajno (potajno čisto iz razloga što me se ne tiču unutarnji poslovi bilo koje političke stranke, pa ni SDP-a) navijao za Milanovićev izbor na ovu poziciju, nekako ne dijelim potiho oduševljenje istim, a koje se proteglo hrvatskim internetom.

Lepi Zoki uistinu ima do sada jedinstvenu priliku na hrvatskoj političkoj sceni - kao mlad političar preuzeti stranku na vrhuncu njene popularnosti i dovesti ju do izborne pobjede. Ako će imati sreće, imati će jedinstvenu priliku stranku ponovno prepustiti mlađima bez značajnih potresa unutar same stranke, a i bez potrebe da umre na poziciji predsjednika iste. Već sutra će, to je sigurno, u stranku doći svježa krv u vidu novih članova ohrabrenih izborom novoga lica.

Da li će Milanović svoju povijesnu ulogu ispuniti, tek ćemo vidjeti. Kada bih se otvarao kladionicu, dao bih mu u smislu ispunjenja te neformalne zadaće male šanse. I to ne zbog njegove možebitne želje da sve navedeno ne učini, već zbog raznih smetala kojih sigurno ima i u SDP-u, unatoč dobro odrađenom ostavljanju dojma sloge prije i tijekom izborne konvencije. Da li će se novi predsjednik spoticati o Bandićevce ili o sasvim neorganizirane balvane Miloševićevskog tipa, teško je reći.

Ako novi predsjednik iznevjeri očekivanja javnosti, biti će to po SDP opasnije nego ako iznevjeri samo očekivanja većeg djela članstva stranke koje očekuje da “sa Račanovog puta ne skrenemo“. SDP bi time, naime, vjerojatno konačno prokockao svoj image reformističke stranke koja može predstavljati suprotnost jednom HDZ-u. Taj image nisu u potpunosti opravdali ni u mandatu vlade šestorke petorke četvorke, ali nakon 4 godine Sanaderovog kancelarskog mandata im je zbog toga očito privremeno oprošteno.

Dakle, Zorane, želim ti sretan i uspješan mandat. Ako to uspiješ postići, možda se konačno rješimo starih prdonja u politici jednom zauvijek?

(za internu upotrebu; kome je jasno, jasno je…)

Došli smo u posjed ekskluzivne fotografije, koja dokazuje da Stjepan Mesić ne samo da štuje NDH i ustaše, već je majka barem četvero malih ustaša!

Prva web preporuka je za sadržaj na, u posljednje vrijeme megapopularnom, YouTube servisu. Ne, ne radi se o lažnoj 15-godišnjakinji čiji video blog će pratiti uglavnom stariji frustrirani muškarci, već o naprosto genijalnom video blogu o alienu sa predrasudama prema zemljanima. Genijalni trenuci: globalna zemaljska himna, previdljiva erekcija, upside-down gold fish. Neprocjenjivo!

Višekorisnička web igra (Ajax+Flash) KDice je nešto sasvim drugo. Ili će vam se svidjeti ili ćete ju mrziti. Radi se o preradi također odlične DiceWars igre. I sam DiceWars ima svoje prednosti, ali osobno komunikaciju s ostalim živim igračima smatram velikom prednošću. Ipak, preporuka je: DiceWars za vježbu, KDice za provjeru uvježbanog. :o)

Skrećem pozornost da su sa strane dodani novi linkovi. Wolfwood’s crowd je promjenio dom, pa je u skladu s time promijenjen i link te ikona istoga. :) Primjetite maloga pingvina sa strane. Također sam u redovnom pretraživanju interneta naletio na odličan blog pripadnika legendarnih Vikićevaca. Također je dobio svoj link sa strane, ali neće ulaziti u “redovnu čitaonu” jer bosanski Blogger servis ne nudi RSS feedove.

A sad malo o “redovnoj čitaoni”. :) Radi se o ovome boxu koji se nalazi ispod prvog posta na mom blogu, gdje će biti članci koje sam čitao nedavno i činili su mi se zanimljivi. Klikajte i čitajte, naravno ako želite. Ugodna zabava olitiga vremenogubljenje. :)

“Svojim kolegama sam na neki način zavidan. Oni su u povijesnoj situaciji koja će doista među njima izabrati ljude silno zaslužne za novu Hrvatsku. Gotovo svi poslovi su neobavljeni jer oni koji budu na pravi način obavljali te poslove, obavit će posao koji nije ništa manji od onog već obavljenog. Jer u povijesti se nažalost događa da povijest stvori priliku za divove, a pojave se patuljci. Povijest stvori priliku za velike misli, a pojave se ljudi kojima je najdraža velika laž, igranje ispod stola. Ja svim srcem želim da se to Hrvatskoj ne dogodi, nego da uspije naći prave ljude za ove velike, doista velike teme.”

Vlado Gotovac

“Hvala mu za njegovu svjetlost, njegov rad i njegovu vedrinu. Njegovo veliko srce ostaje zauvijek u vilinskim predvečerjima Zagore, oko zapuštenih živica Glogovca, u Dubrovniku, kojega je branio i nadasve volio, u Adžijinoj i Petrinjskoj, u Gradiški i na Markovu trgu, u Matičinoj i Prilazu, u Brelima i Vječnomu Gradu. Napisao je, “ja sam navikao živjeti u tjeskobi poraza”. No, i “naši” će, kad se Hrvati jednom prestanu podsmjehivati svojim najboljim sinovima i kćerima, njegove gorke riječi pretvoriti u pobjedu. Dotle će hrvatska zemlja, koju je ljubio postojanom vjernošću, čuvati spomen na Gotovca – čovjeka i borca, koji je njen stvarni sjaj dao svim svojim pothvatima.”

Ivo Banac o Vladi Gotovcu

Kuda dalje, Vlado?

“Kako sada ovo… Pa nije godišnjica smrti Vlade Gotovca, o čemu sad ovaj trkelja?”, pomisliti ćete. Smatram da se velikana ne trebamo sjetiti samo na godišnjice njihovih smrti, ali i nevezano uz to imam dobar povod za pisanje ovog oproštajnog članka.

Naime, po svoj prilici, istoga dana kada ovo pišem sa političke scene nestaje stranka koja bila ako ništa ono barem formalni baštinik Gotovčeve političke misli. Ako to nije dobar povod za oproštaj sa najvećim političarem novije hrvatske povijesti, ne znam što jest.

Ujedinjuju se dakle LS i HSLS. Da, onaj “Gotovčev” LS i HSLS članstvo kojega je svojevremeno Gotovcu pokazalo gdje su vrata. No to i ne bi bio toliki problem kada se nakon ujedinjenja ne bi spremao veliki revival Dražena Budiše, među narodom poznatoga kao Dražen Gubiša. Politički mrtvac će vjerojatno koristiti karizmu i ugled jednog časnog pokojnika kako bi se pokušao konačno dočepati vlasti, a javnost će sjediti u prvom redu kako ne bi propustila tu bizarnu predstavu. A čini se kako će to uistinu biti zanimljiv performance, stoga pripremite grickalice i piće.

No dobro je pitanje da li je takvo stanje uistinu tragično. Javnost je svoje rekla na izborima - Liberalna stranka već neko vrijeme nije bila dostojan nasljednik sebe same iz perioda Gotovčevog aktivnog bavljenja politikom. Dođoh, vidjeh i ne uspjeh pridonijeti drugačijem razvoju događaja… A poanta liberalizma svakako ne bi trebalo biti mahanje zastavama, kakvoga god dezena i boja one bile, već provođenje konkretnih ideja. Imajući to u vidu, gašenje stranke koja formalno baštini Gotovčevo naslijeđe ali ne čini ništa kako bi to golemo povjerenje i opravdala se i ne čini toliko lošom idejom.

Reorganizacijom “liberalne” grupacije političkih stranaka i fluktacijom članstva (posljednjih tjedana priča ide ovako: HSLS i LS se ujedinjuju dok dio članova iz obje stranke pristupa drugim strankama (DLS, HNS), a članovi nekih trećih stranaka (DC) pristupaju ovima prvima i tako u krug…) možda dođe do smislenog pozicioniranja stranačkih aktivista. Uistinu je bila blesava i poprilično shizofrena situacija u kojoj je trećina LS-a bila sklona ujedinjenju sa HSLS-om, trećina ujedinjenju sa HNS-om a trećina razapeta i organizirana poput roja muha bez glava. No zlobnici, koji bi lako mogli biti u pravu ovoga puta, će reći kako se radi o čistom pretakanju iz šupljeg u prazno.

Na koncu mogu samo poželjeti znanim i neznanim liberalima puno sreće u daljem bavljenju politikom, u kojoj god stranci se sutra nalazili. I sve to unatoč mojim probavnim problemima koje iskusim kada pomislim na Gubišu. Ne zaboravite, dame i gospodo, da ste ovdje radi birača a ne fotelja.

Opraštamo li se, dakle, danas sa političkim naslijeđem Vlade Gotovca?

I da i ne. Uistinu, nestaje LS - ono formalno-materijalno što je trebalo čuvati Gotovčevo naslijeđe, ali je također vrijeme učinilo svoje i neke ideje liberalizma za koje se Vlado Gotovac borio su danas sastavni i neizbježni dio političkog života Hrvatske. Istina, još uvijek u hrvatskoj politici ima premalo smisla, poštenja i otvorenosti a previše trgovine, budišizma i laži. No neke kardinalne probleme ovoga društva smo svi zajedno udruženim snagama riješil, te Hrvatska vjerojatno danas barem malo više liči na onakvu Hrvatsku kakvu je Gotovac sanjao.

Ipak, liberali su zadnji koji bi morali inzistirati na formi kada je smisao ionako u sadržaju. Uvjeren sam kako će javnost i dalje stvarati Hrvatsku koja će sve više sličiti onoj Hrvatskoj kakvu je Vlado Gotovac sanjao… Jednostavno idemo dalje, jer drugoga izbora ionako nemamo.

Za kraj još samo ovo… S obzirom na izgledno ujedinjenje LS-a i HSLS-a, za očekivati je da će doći i do gašenja web stranica LS-a. U trenutku pisanja ovoga članka još uvijek su dostupne, skupa sa pripadajućom i ne baš prebogatom rubrikom o Vladi Gotovcu. No iako šture, radi se o informacijama koje bi mogle uskoro biti izgubljene u bespućima mreže svih mreža. Stoga otiđite na ove stranice i preuzmite materijale koje želite, prije nego postanu prošlost.

Vedran Krivokuća

Azra:
Sloboda

Sloboda nije božje sjeme pa da ti ga neko da
Sloboda nije zahvalnica pročitana abecednim redom
Sloboda nije krilatica reklamnog panoa
Konstruktivna kritika postojećeg stanja

Sloboda je žena
Uzmi je

Sloboda nije podmetanje ideološki zakržljale forme
Sloboda nije pometanje ideološki bilo kakve norme
Sloboda nije jednostavan domaći zadatak
Ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi

Sloboda te čeka
Uzmi je

Datumi
Sjećanja
Kontrola lupa vratima
Regularna predstava
‘Ko ne pamti iznova proživljava

Sloboda nije mizantropski odbačeno kukavičje jaje
Sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava
Sloboda nije referada staničnih šetača
Ona je svijest o skladu nesklada nesavršenih ljudi

Sloboda je žena
Uzmi je…

Think pink. ;)

Forum: MadZone Link: http://www.elitesecurity.org/forum/2 Tema …
… kabriolet automobile svoj reklamni slogan je definisala: “Brže je bez prozora.” Nezadovoljni korisnici operativnog sistema Njindonjs kompanije Microsoft …
www.elitesecurity.org/tema/47983.txt - 7k - Supplemental Result - Cached - Similar pages

…

nshronka
Tu su operativni sistemi NJindonjs 98, NJindonjs Me, NJindonjs 2000 i Linudž, zatim Office, programski jezici, internet tehnologije, dizajn i priprema za …
www.dnevnik.co.yu/arhiva/16-12-2001/Strane/hronika.htm - 29k - Cached - Similar pages

Problem je očito u automatici korisnika i, lako moguće, u nekakvim automatiziranim “prevoditeljima” sa ćirilice na latinicu. Da li je ovo mali uvid u zanimljive probleme koji nas očekuju ukoliko počnemo koristiti dvoslovne grafeme “kako spada”?

Dakle, primjećujete li da nešto nedostaje u rasporedu tipaka na Vašoj tipkovnici? Vjerojatno ne, čak ni nakon ovog pitanja, ali istina je da nešto nedostaje - u hrvatskoj abecedi postoje slova lj, nj i dž (točnije lj, nj i dž u ispravnoj unicode prezentaciji, koju možda nećete vidjeti ispravno).

Tko god se bavio standardizacijom metoda unosa hrvatskih grafema, zaboravio je na ove specifične dvoslovne entitete. Problematika se periodički povlači po hrvatskiom newsgrupama (primjer). I dok recimo nove distribucije linux operativnog sustava donose sa sobom komponente koje omogućuju korištenje tipkovničkih rasporeda koji poštuju ovu jezičku specifičnost, to nije slučaj sa Windows operativnim sustavom.

Konkretno, službeni hrvatski tipkovnički rasporedi koji se isporučuju uz Microsoft Windows operativne sustave, koliko sam upućen, ne vode računa o ovim specifičnim grafemima. Štoviše, mnogi nazivno potpuni unicode fontovi nisu svjesni postojanja istih, pa rezultati pokušaja prikazivanja znaju biti pomalo čudni.

Projekt općenito

Unatoč problemima, odlučio sam napraviti implementaciju tipkovničkog upravljačkog programa s potpunim hrvatskim rasporedom nauštrb slova Q, W i Y (po uzoru, ali ne i potpuno kopirajući čirilićku srpsku tipkovnicu). Prvu, probnu inačicu možete preuzeti ovdje.

Dok prije spomenuta srpska čirlićka tipkovnica žrtvuje i slovo X, osobno sam odlučio zadržati isto na ovom rasporedu iz razloga što se slovo X iznimno često koristi u praksi (xp, (e)xtreme, osx, linux…), naročito u odnosu na druge žrtvovane grafeme. Iako X vjerojatno nije “u duhu hrvatskoga jezika”, treba ponekad biti i praktičan. :)

Napomene

Nisam jezikoslovac (što se vjerojatno vidi iz tekstova na blogu) i nisam ovoga časa siguran hoće li projekt HREX imati svrhu. Ali ako je unicode specifikacijom omogućeno korištenje dvoslovnih grafema i ako isti stvaraju desetljećima probleme pri računskoj obradi podataka (sortiranje kao najbanalniji primjer), logika mi nalaže da ovaj projekt ima svrhu i da bi mogao pomoći mnogima.

Također sam svjestan da u ovoj početnoj inačici tipkovnički raspored koji sam kreirao može biti neusuglašen sa drugim standardnim rasporedima ovoga tipa (hr unicode pod linuxom primjerice). Ukoliko je tako, u idućim inačicama će doći do određenih izmjena, ali će i ova početna inačica biti dostupna za preuzimanje koliko i sve druge - pa tko voli nek’ izvoli.

Planovi za budućnost

Kao prvo, poraditi ću na standardizaciji ovoga tipkovničkog rasporeda ukoliko bude potrebno, ali imam i još neke planove. Za početak, uskoro možete očekivati i HR-US tipkovnički raspored, omiljen među programerima.

Prije bilo kakvih daljih koraka, napisati ću upute za instalaciju i korištenje HREX rasporeda. Za sada neka samo korisnici koji su “kod kuće” sa svojim operativnim sustavom isprobavaju ovaj uradak. A takvima će biti dovoljne i slike priložene uz ovaj članak, te vrlo kratke upute koje slijede.

Također, prihvaćam sve kritike i prijedloge. U slučaju potrebe i dovoljnog interesa, moguća je izrada više različitih inačica “pravih hrvatskih” tipkovničkih rasporeda.

Iznimno kratke upute :)

Preuzmite arhivu, raspakirajte i pokrenite datoteku HRE1.msi dvostrukim klikom lijeve tipke miša na istu.

Nakon završene instalacije, otvorite Control Panel, i kliknite na Regional Options (Windows 2000), odnosno Regional and Language Options (Windows XP). Dodajte Croatian (Extended) na listu tipkovničkih rasporeda za hrvatski jezik (primjer na slici iznad). U sistemskom trayu (Windows 2000) odnosno Language baru (Windows XP) će se pojaviti dodatna ikonica za prebacivanje između raspoloživih tipkovničkih rasporeda za hrvatski jezik (slika na vrhu članka).

Tehnikalije

Podržani sustavi:

• Windows 2000
• Windows XP
• Windows 2003
• (isprobano na Windows 2000 Professional i XP Professional)
• Prijašnje inačice Windows operativnog sustava nisu podržane.

Implementirani dodatni grafemi:

• slijedite link

Preuzimanje instalacijske arhive:

• slijedite link

Korištenje: (prema standardnom HR QWERTZ tipkonivčkom rasporedu)

• Q - Lj (Lj)
• W - Nj (Nj)
• Y - Dž (Dž)

Cijena:

• besplatno
• (izrada nije komplicirana a želim učiniti nešto za zajednicu domaćih korisnika računala. :))

Ograđujem se…

HREX tipkovnički raspored je osmišljen i napravljen u najboljoj namjeri. Autor ne snosi nikakvu odgovornost za probleme tijekom preuzimanja, tijekom i nakon instalacije, te tijekom korištenja istoga. Izvršne i sistemske datoteke su pregledane NOD32 antivirusom sa ažurnom bazom podataka prije objave.

Nadam se da ćete smatrati ovaj uradak korisnim. Slobodno ostavite komentar ili me kontaktirajte e-mailom.

I dok se na polju GPRS/EDGE/UMTS kartica bitka tek počela (zakašnjelo) zahuktavati (sprema li Tele2 išta slično?), sudeći po pisanijama po grupi hr.comp.adsl, kruže tračevi kako se i nama u Hrvatskoj ozbiljno sprema nalet WiMax i iBurst providera…

Googleovci su nam podarili online online RSS feed reader. Sučelje je bolje od bilo koje (manje ili više) specijalizirane aplikacije za praćenje RSS kanala. Za korištenje ćete trebati Google korisnički račun koji je besplatan a omogućava Vam korištenje 2 gigabajtnog (and growing) GMail servisa i drugih usluga tvrtke a koji možete otvoriti ovdje….

Tražeći način da zadržim vezu sa poslom i tijekom boravka na moru, a radi maksimalnog produženja boravka na istom :), došao sam do zaključka da je jedini smisleni proizvod kojim se to može postići na našem tržištu ovog časa Vodafone Mobile Connect (dalje u tekstu VMC) kartica u ponudi VIPneta. Zahvaljujući manjim promjenama u tarifiranju usluge koje su nastupile 1. srpnja, cijela stvar je postala barem marginalno upotrebljiva malo zahtjevnijim korisnicima koji se ne zadržavaju na čitanju 2-3 e-mail poruke “s terena” kroz mjesec. Slijedi više ili manje kratak osvrt na uslugu, opremu i cijenu cijele priče…

Generalije

Kao proizvod primarno namijenjen mobilnom pristupu internetu, VMC dolazi u obliku nekoliko izvedbi PCMCIA kartica (dakle, praktički je korištenje kartica ograničeno na laptope, iako postoje [ili su barem davno postojala] PCMCIA sučelja za klasična stolna računala). Izvedbe kartice su slijedeće:

• GPRS kartica, najjeftinija ali omogućava i najsporiji pristup, usporediv tek sa 56k analognim modemima.
• GPRS/EDGE kartica, teoretske propusnosti 200 kbit u downloadu i 110 kbit u uploadu (o praktičnoj strani više kasnije) koja nudi i ugrađen 802.11b/g wi-fi modul.
• GPRS/UMTS kartica, teoretske brzine 384 kbit u downloadu i 64 kbit u uploadu - po brzini ekvivalentno najsporijem T-com DSL paketu. Napomena: klasičan GPRS je podržan, ali EDGE nije na ovoj kartici!

Za moje potrebe se kao najprikladnija iskristalizirala EDGE kartica. 64 kbit uploada UMTS izvedbe mi je jednostavno premalo za obavljanje posla kojim se bavim (po tom kriteriju GPRS kartica nije niti ušla u razmatranje kao moguća opcija), a ni pokrivenost UMTS-om u trenutku pisanja ovoga teksta nije bajna. EDGE protokol radi praktički svugdje gdje ima slobodnih GSM kanala, što je u praksi gotovo svaka točka lijepe naše.

Osim samih kartica, potrebno je odabrati i pretplatnički model koji ćete koristiti za pristup internetu. Moja se dvojba svodila na